Vino Milas vino je s obrazom, rođeno iz tradicije, moje vječne inspiracije.
Shvatio sam da je Hercegovac bez vinograda ono što je i mornar bez mora; zahtjevno i teško jest, ali ako imamo u naslijeđu nesumnjivo vrijednu povijest i tradiciju bavljenja vinogradarstvom i podrumarstvom te ako smo se i zatekli u vremenima koja nude sjajna i praktična tehnološka rješenja da se ta tradicijska iskustva na lakši i kvalitetniji način pretoče u vrhunski proizvod, onda bi previdjeti to bila izdaja.
Izdaja vlastite i opće povijesti našeg vinorodnog zavičaja, a ljubuški zavičaj to svakako jest, te osobito njegov najznamenitiji uži zavičaj Humac i lokalitet Zgona, na kojemu rastu i šire se moji vinogradi, na zemlji koju geolozi i enolozi drže idealnim za uzgoj naših tradicionalnih vinskih sorta. Tu su moja povijest, moja sjećanja, moja sadašnjost i budućnost moje djece. Tu smo zasadili i odnjegovali nove trsove što su nam i u mladicama podarili trsovi naših predaka, a oni su lozu njegovali još davno prije nego li je napisana Humačka ploča, naš povijesni motiv i uvjerenje da smo ovdje oduvijek bili radišni i pismeni i da se od zemlje i knjige nikad nismo odvajali i da su slova i motika nedjeljivi, jer bez znanja o onom što kaniš uzgojiti ili proizvesti, rad motikom se pretvarao u mučenje.
Znanje je tako danas dovelo druga, ekonomičnija i lakša rješenja nego kakva je bila motika, kao simbol ručne obrade , te sam držao da je to savršena prilika da se i na osobnom i obiteljskom, te na širem zavičajnom planu, vratimo zanatima koje smo uvijek dobro radili. A oko vina smo uvijek znali bolje nego li drugi…
I premda smo se na širem tržištu pojavili tek prije desetak godina, tradicija uzgoja loze i proizvodnja vina i rakije u mojoj obitelji bilježi se stoljećima, kao i u većine Hercegovaca. Vino Milas vrlo brzo prepoznato i od potrošača i od kušača i enologa, te osjećam zahvalnost mojim precima koji su naraštajima dio svojih života proveli u vinogradima koje ja i moja djeca danas njegujemo.
S čvrstom odlukom da naši trsovi više nikad, a zarad smjene obiteljskih naraštaja i općih ekonomsko – socijalnih i ponajprije egzistencijalnih društvenih prilika, ne budu zapušteni. Jer priča o vinogradima, priča je o nama samima. Upravo me ta spoznaja o navela da nastavim ondje gdje je stao moj otac, kad ga je napustila mladost i snaga a ja još nisam bio siguran što ću sa svojim životom i karijerom.
Beskrajno je važno da očuvamo autohtone sorte, jer utrka za količinama vina i novcem katkad dovodi u pitanje opstojnost naših starih sorta, prvenstveno Žilavke i Blatine.
Kad bi one izumrle, onda uzalud sva povijest, sjećanja i ploče o drevnoj pismenosti i iskustvu u obradi zemlje, jer kad se sve pretvori u novac, onda je pitanje kraja – pitanje godine ili dana. Jer nebrigom su postupno nestajale i stare vrste loze koja je ovdje uspijevala još od prapovijesnih vremena kojih su neke samo u tračcima preživjele čovjekovu potrebu da se olako odriče tradicije.
Posljednjih godina satisfakcija za moje odluke, promišljanja i riješenost da se ni emotivno ni tjelesno više nikada ne udaljim od naslijeđa svojih starih, stizala su kroz brojne međunarodne nagrade i priznanja za vrhunsku kvalitetu vina odnjegovanih u podrumima Vina Milas.
Vino Milas njeguje stare sorte i djeluje na novim tržištima, među potrošačima kojima su one još ugodnim iznenađenjem, jer im nisu bila znana tako dobra vina s ruba Mediteranskog prstena. U suradnji sa strukom poslušali smo i savjet da na određenim pozicijama zasadimo i sortu Merlot, koja se ovdje izvrsno uklopila, osobito Bariique. Struku treba slušati i poštivati znanstvena zakonitosti, zato inzistiram na apsolutnoj primjeni našega slogana Tradicija vječna inspiracija, jer on sadržava sav smisao naše ljubavi prema trsu i vinu, ali i poštovanja prema svakom našem potrošaču, odgovornost prema njegovim očekivanjima kojima Vino Milas uvijek može udovoljiti. Za tu razmjenu zadovoljstva sa svakim našim potrošačem, jamčim svojom tradicijom, ugledom i obrazom, a obraz je naša vječna metafora za poštenje i iskrenost.
